Sve o košarci
Košarka se s pravom naziva kraljicom momčadskih igara s loptom – da bi izdržali tempo igre, izbjegli kontakte s igračima iz suparničkog tima i bez greške ubacivali lopte kroz koš potrebna je velika doza izdržljivosti, motiviranosti, te borbeni timski duh. Košarka je puno više od igrača, terena, suca i lopte. Košarka je strast, emocija i ljubav igrača na terenu i njenih obožavatelja na tribinama i ispred ekrana.
Košarkom se danas profesionalno bavi oko milijun sportaša i sportašica na svijetu, a mnogo više ljudi rekreativno uživa u igri pod obručem jer je ovaj sport, osim opće dobrobiti za naše tijelo, služi i kao prevencija raznim bolestima. U posljednjih desetak godina košarka doživljava boom u školama jer su i sami roditelji uvidjeli da bavljenje ovim sportom ima višestruke prednosti: poboljšava psihosomatski i kognitivni razvoj, zadovoljava potrebu za kretanjem i igrom, redom, poretkom i samopoštovanjem te razvija osjećaj sigurnosti i pripadnosti.
Povijest – gdje i kako je nastala košarka?
Nismo sigurni je li dr. James Naismith, kanadski profesor tjelesnog odgoja na koledžu Springfield u američkoj saveznoj državi Massachusetts, razmišljao o dobrobitima košarke na ljudsko tijelo kada je 1891. godine dobio zadatak da osmisli novu igru kojom bi se igrači ragbija mogli baviti tijekom hladnih, zimskih mjeseci. Morao je naći način kako da velike grupe studenta sportaša nastave održavati fizičku kondiciju i u zatvorenim dvoranama, ali da ta nova momčadska igra ima što manje međusobnih kontakta kako ne bi došlo do nepoželjnih povreda pred novu sezonu ragbija.
Naismith je nakon desetak dana došao na zanimljivu ideju kombinirajući tada dva najpopularnija sporta kojima se i sam intenzivno bavio tijekom svojih studentskih dana, engleski nogomet i lacrosse, igru kanadskih Indijanaca. Zamislio je igru u kojoj igrači jedni drugima rukama dodaju nogometnu loptu (eng. ball) jer je ona bila laganija i mekanija od svih koje su tada bile u optjecaju. S obzirom na to da je parket vrlo nezahvalna podloga, a igrači se nisu smjeli povrijediti, Naismith je zabranio trčanje s loptom i udaljio ‘gol’ od igrača – u vis. Točnije na 3,05 metara koliko je bio visok balkon u dvorani na koji je postavio prvi koš za košarku, odnosno pletenu košaru za breskve (eng. basket). U nju se rukama ubacivala lopta, a koju je domar vadio svaki put kad je bio postignut pogodak.
Naismithova nova igra postala je popularna na sveučilištu, a o čemu su 1892. napisali članak u časopisu Triangle, s prijedlogom da se novi sveučilišni hit nazove po njegovom imenu. Naismith je to odbio ponudivši svoju zamisao da se ova nova igra nazove složenicom riječi basket i ball, odnosno košarkom. Nakon toga je košarka vrlo brzo postala senzacija u američkim prosvjetnim krugovima. Do 1896. godine širom Kanade i Amerike postojali su brojni sveučilišni klubovi, a već je 1904. održan prvi demonstracijski turnir na Olimpijskim igrama u St. Louisu. Međutim, košarka je tek 1936. u Berlinu priznata kao službeni olimpijski sport, a njezin tvorac je uz sve počasti dodijelio prve olimpijske medalje košarkaškim reprezentacijama SAD-a, Kanade i Meksika.
Košarka je odlično primljena i kod ženske populacije. Sanda Berenson je već 1893. na Smith Collegeu organizirala prvu žensku utakmicu studentica prve i druge godine. U Europi se prvo prvenstvo upriličilo 1938. godine u Rimu, prvo Svjetsko prvenstvo u ženskoj košarci održano je 1953., a Olimpijske igre prihvaćaju žensku košarku pod svoje okrilje u Montrealu 1976. godine.
Gdje se igra najbolja košarka? Tamo gdje je nastala košarka – u Americi! Još početkom 20. stoljeća svaki je kampus imao košarkašku dvoranu u kojima su se održavale sveučilišne utakmice, a studenti su nakon diplomiranja odlazili u profesionalne vode. Točnije, ti ponajbolji košarkaški „genijalci“ nastupali su za profesionalne klubove koji se natječu u nacionalnom savezu NBA (eng. National Basketball Association) koji je osnovan 1946. godine. Danas je NBA najjača profesionalna košarkaška liga na svijetu po popularnosti, zaradi, talentu i razini natjecanja. Međutim, posljednjih desetak godina najuspješniji košarkaši nisu Amerikanci jer najsjajnija odličja uzimaju igrači iz drugih zemalja kao što su Argentina, Španjolska, Grčka i Rusija.
Osnovna pravila košarke – nekad i sad!
Prikovavši košare za breskve na balkon u dvorani, Naismith je svojim studentima naložio da oforme dva tima po devet igrača za probnu košarkašku utakmicu. No, testni je duel ispao prava katastrofa - momci od ushićenja nisu poštivali Naismithove osnovne upute, pa su u tom žaru borbe da se dočepaju lopte utakmicu završili sa šljivama ispod očiju i natučenih kostiju. U jednom od svojih radio intervjua Naismith je kroz smijeh opisao cijelu tu situaciju: „Skoro sam odustao od svega jer sam se uplašio da će se poubijati u tom prvom meču. Ali momci su me stalno gnjavili da im dozvolim da igraju još jedan susret, pa sam bio primoran osmisliti još neka pravila”.
Tako je Naismith osmislio prvih 13 pravila košarke, od kojih neka i dan danas vrijede. Dana 21. prosinca 1891. godine predstavio ih je javnosti na dvije stranice običnog papira koji su 2010. prodani za nevjerojatnih 4.34 milijuna dolara, što je najviše ikad ponuđeno za jedan pisani sportski dokument. Ta „košarkaška biblija“ uključivala je izvorna pravila igre poput onog da igrač ne smije hodati niti trčati s loptom, već samo dodati suigraču s istog mjesta gdje ju je i uhvatio, te da utakmica ima dva poluvremena u trajanju po 15 minuta.
Nakon što je košarka postala popularna i izvan sveučilišta, „otac košarke“ Naismith izgubio je pravo kontroliranja pravila te igre. Amaterska sportska federacija je ubrzo malčice promijenila njegova izvorna pravila i dodala nova, dok ih Međunarodna košarkaška federacija (FIBA - Fédération Internationale de Basketball, osnovana 1932. u Ženevi) revidira svake četiri godine kako bi ovaj sport bio što atraktivniji, kako igračima na terenu, tako i gledateljima na tribinama ili ispred televizore. Košarka 21. stoljeća je jedan od najdinamičnijih sportova loptom u kojem se hvali lukavo nadmudrivanje protivnika, egzotično postizanje pogotka i lakoća suradnje u timu koja gledatelju stvara dojam kao da suigrači jedni drugima čitaju misli.
Cilj igre je ostao isti, to jest ubaciti što više lopti u koš protivničkog tima i time zaraditi što više poena – lopta ubačena u koš izvan zone od 6,75 m boduje s sa 3 poena, unutar zone sa 2 poena, a slobodno bacanje vrijedi 1 poen. Lopta se smije voditi prema košu šutiranjem (direktnim pucanjem), dodavanjem među igračima, njenim bacanjem, guranjem, kotrljanjem te driblanjem (istovremenim trčanjem i vođenjem lopte tako da se odbija o tlo).
Postoji razlika u dimenziji terena, mjerama i trajanju napada kada su u pitanju međunarodna i NBA pravila. Na primjer, standardna košarkaška dvorana ima dimenzije 28 m (dužina) x 15 m (širina), dok je kod NBA za metar duža, dok se sama utakmica igra po četiri četvrtine od deset (međunarodna košarka ima 40 minuta aktivne igre) ili dvanaest minuta (NBA ima 48 minuta aktivne igre).
Među zajedničkim pravilima je i parket kao obavezna podloga za igranje, tabla za košarku s dimenzijama 1.8 m (dužina) x 1.05 m (visina) te 0.02 m (debljina), košarkaška lopta za muškarce ima obim od 76 cm (i masu od 600 g), dok je za žene obim 73 cm (i masa 540 g), te da na terenu u igri istovremeno smije biti pet igrača svake momčadi. Svaki od njih ima svoju ulogu:
- organizator igre (eng. playmaker, u Hrvatskoj popularno još i kao „jedinica“) je razigravač koji organizira napad kontroliranjem lopte,
- šuter (eng. shooter, odnosno „dvica“ ili „duja“) upućuje najviše lopti prema košu i u obrani se brine za najboljeg protivničkog dalekometnog pucača,
- krilo („trica“) je zadužen za poene s krila te obrambene skokove i oduzimanja protivničkih lopti,
- krilni centar („četvorka“) je napadač koji je najčešće leđima okrenut prema košu kako bi lakše primio lopte od suigrača, dok je u obrani uvijek ispod koša, te
- centar („petica“) koji u napadu zabija koševe, a u obrani štiti koš odbijanjem lopti.
Momčadi smiju imati maksimalno sedam zamjena igrača. To mogu učiniti neograničen broj puta uz jedno jedino pravilo – da se to obavi samo kad igra nije aktivna. Svaka momčad ima svog trenera koji razvija taktiku i strategiju igre, a svaku utakmicu kontroliraju četiri suca: glavni sudac na terenu, dva pomoćnika svaki na svojoj strani terena, te jedan sudac za stolom koji vodi brigu o broju postignutih koševa, osobnim pogreškama igrača, vremenu...
Najveći svjetski i hrvatski košarkaški događaji
Skromni počeci jedinog profesionalnog sporta koji je nastao u SAD-u postavili su temelj današnjem poslovanju vrijednom više milijardi dolara. Tako na primjer na sveučilišnom košarkaškom turniru National Collegiate Athletic Association (NCAA) March Madness svake godine sudjeluje 68 najboljih fakultetskih timova u Americi, NBA liga igra se u košarkaškim dvoranama koje primaju desetke tisuća gledatelja, unosni su televizijski ugovori za prijenose Olimpijskih mečeva i svjetskih prvenstava, a sami igrači plaćeni basnoslovnim iznosima za sponzoriranje odjeće, obuće, automobila, satova, pića…
Kao što smo već rekli, NBA liga je najjača košarkaška liga na svijetu, no po kvaliteti i zanimljivosti u stopu je prati europska Euroliga. Sama liga osnovana je 1958. godine kao Kup europskih prvaka u košarci, a od tada u njoj igraju samo najbolji klubovi iz jačih europskih liga kao što su Italija, Francuska, Španjolska, Grčka, Turska, Rusija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Izrael… Hrvatski su klubovi posebno cijenjeni na europskoj razini. Zagrebačka „Cibona“ je bila klupski prvak Europe 1985. i 1986., te pobjednik Kupa kupova Europe 1982. i 1987. godine. Splitskoj „Jugoplastici“ je uspjelo ono što nije pošlo za rukom ni jednom europskom klubu – osvojiti naslov prvaka triput zaredom 1989., 1990. i 1991. godine.
Hrvatski košarkaški savez je početkom 1992. primljen u članstvo FIBA-e, a već u ljeto iste godine hrvatski su košarkaši osvojili srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje su u finalu igrali protiv američkog Dream Teama predvođenim legendarnim Michaelom Jordanom. Zatim su uslijedile tri bronce – 1993. na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, 1994. na Svjetskom prvenstvu u Torontu, te 1995. na Europskom prvenstvu u Ateni.
Hrvatska košarka iznjedrila je mnoga talentirana imena kao što su Krešimir Ćosić, Petar Skansi, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Željko Jerkov, Andro Knego, Mihovil Nakić, nikad prežaljeni košarkaški virtuoz Dražen Petrović, njegov brat Aleksandar Aco Petrović, te suigrači iz klubova i reprezentacije Stojko Vranković, Zoran Čutura, Danko Cvjetićanin, Franjo Arapović i mnogi drugi… Hrvatsku košarku u 21.stoljeću također čine vrhunski majstori driblanja i zakucavanja – Dario Šarić koji igra za američke „Philadelphia 76erse“, Bojan Bogdanović za „Indiana Pacerse“, Mario Hezonja za „New York Knickse“, Roko Leni Ukić, Luka Babić, Darko Planinić i mnogi drugi.
Svakako treba spomenuti da su jedino KK Trešnjevka i KK Split imali dvije igračice koje su igrale u Women's National Basketball Association (WNBA), Koraljku Hlede i Vedranu Grgin. Ružica Meglaj Rimac odigrala je stotinu utakmica, sudjelovala na sedam europskih (srebrnu medalju osvojila je na natjecanju u Mesini 1968. i brončanu 1970. u Leenwardenu), te dva svjetska prvenstva. Danira Nakić (sada Bilić) obilježila je razdoblje kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, a modernu košarku upotpunjuju Antonija Mišura Sandrić, Ana Lelas, Ana-Marija Begić, Ivana Dojkić i dr.
Bez obzira na osvojene medalje i pehare, kruna karijere svakog košarkaša svakako je ulazak u „Kuću slavnih“ (eng. The Naismith Memorial Basketball Hall of Fame). U eliti svjetske košarke upisana su imena petero Hrvata – Krešimir Ćosić 1996., Dražen Petrović 2002., Mirko Novosel 2007., Dino Rađa 2018. i Toni Kukoč 2021. godine.
Što je sve od opreme potrebno za igranje košarke?
Za razliku od brojnih drugih sportova, igraču ne treba silna količina opreme da bi zaigrao košarku. Bez obzira na to igra li sam, s prijateljem ili cijelom momčadi, za trening ili utakmicu potrebni su košarkaška lopta, tenisice i koševi s mrežicom postavljeni na ravnom terenu.
Prva lopta za košarkašku bila je obična nogometna lopta. „Otac košarke“ je brzo shvatio da lopta za ovaj sport mora biti malo veća i čvršća, pa su za njenu izradu koristili gumeni mjehur presvučen smeđom kožom vidljivih šavova. Takve su se lopte koristile sve do 1950-ih godina kada je košarkaški trener sa Sveučilišta „Butler“ sasvim slučajno uveo novi standard. Paul Tony Hinkle smeđu je loptu smatrao nedovoljno uočljivom i igračima i publici. Zamolio je poznatog proizvođača sportskih lopti Spalding da zajedno nađu rješenje ovog „problema“ i osmisle novi model. Narančasta lopta s crnim crtama bila je predstavljena javnosti 1958. na Final Four utakmici u Louisvilleu, i toliko se svidjela igračima da je s vremenom postala standard u američkoj sveučilišnoj, a kasnije i u profesionalnoj NBA ligi. Moderne lopte za košarkašku obično se dijele po spolu ili dobu igrača (popularna sedmica je za muškarce, šestica za žene, a petica za juniore), materijalu izrade (od prirodne ili umjetne kože za dvorane, odnosno gume za beton i uličnu košarku) i namijeni (na zatvorenom ili otvorenom terenu).
Premda se košarka igra isključivo rukama, najviše energije troše upravo noge kojima se stvara brzina, naglo mijenjaju smjerovi kretanja, trči i skače. Stoga je upotreba kvalitetne i udobne obuće prioritet svakog košarkaša kako bi zaštitio zglobove i spriječio ozljede. Prve košarkaške tenisice s kultnim statusom među igračima bile su Converse Chuck Taylor All Star tenisice izrađene prema nacrtu profesionalnog košarkaša Charlesa "Chucka" Hollisa Taylora. Popularnost je ovih platnenih dubokih tenisica počela je opadati 1970-ih s dolaskom drugih sportskih brendova kao što su Adidas i Nike. Ovi posljednji su 1984. napravili senzaciju kada su s rookiejem Michaelom Jordanom lansirali Air Jordan I, legendarne košarkaške tenisice crno-crvene boje s “Jumpman” logotipom, a koje su narednih godina doživjele desetine novih modela i milijunsku prodaju.
Na policama Hervisovih prodavaonica i na online storeu nude se različiti modeli tenisica koje se međusobno razlikuju po materijalu, namjeni, dizajnu i izgledu. Za svakodnevni trening u dvorani najbolje su duboke košarkaške tenisice s fleksibilnim potplatom koji se prilagođava svim udarcima, osigurava stabilnost igrača pri iznenadnim pokretima te je otporniji na proklizavanje na parketu. Tenisice za rekreativce koji „haklaju“ na otvorenom su najčešće niske kako bi igrač dobio na brzini i eksplozivnosti.
Uz loptu i tenisice, sve što još trebate su koš u koji ćete „zakucavati“ (samostojeći košarkaški koš je idealan za dvorišta, vikendice i igrališta, dok tablu s obručem možete postaviti na zid kuće ili iznad garaže) te dresovi za košarku. Za uličnu, prijateljsku tekmu mogu poslužiti i dresovi domaćih ili stranih omiljenih košarkaških klubova, dok za profesionalnu utakmicu ipak valja imati kvalitetan i funkcionalan dres s imenom i brojem na leđima.
