Razlike između penjanja u prirodi i u dvorani

Samo rijetki mogu osjetiti takvu slobodu, da vršcima prstiju stoje na sredini visoke litice dok je iznad njih vedro nebo, a ispod se proteže predivna priroda. Oni koji to dožive prvi put, iznova se vraćaju na stijene kako bi opet osjetili tu sreću i zadovoljstvo. U Hrvatskoj trenutno postoji oko 80-tak uređenih vanjskih penjališta na prekrasnim lokacijama, no još je više umjetnih stijena na kojima penjači mogu usavršavati svoje penjačko umijeće.

Baš zato što se može trenirati i na otvorenom i u zatvorenom, penjanje je postala sve popularnija rekreacija diljem svijeta.

Iako mnogi ovu aktivnost nazivaju ekstremnom, penjanje zapravo spada u prirodne načine kretanja čovjeka. Od najranije dobi se trudimo dohvatiti igračke sa stola, penjemo se na dvosjede, a kasnije na tobogane i stabla trešnje u dvorištu.

Kao zabava u slobodno vrijeme, penjanje se uz planinarstvo i alpinizam u Hrvatskoj spominje još od početka 19. stoljeća – kod planinarenja se koriste isključivo noge, kod alpinizma se koriste noge, ruke i dodatni predmeti koji pomažu pri uspinjanju, dok se kod penjanja svi ti pomoćni elementi opreme za alpinizam koriste isključivo radi sigurnosti penjača i zbog prevencije ozljeda u slučaju pada.

Što je sportsko penjanje, a što slobodno penjanje?

Penjanje je atraktivan sport u kojem se ne traži najbrži uspon uz okomitu liticu, već se cijeni težina tog uspona (ocjene u rasponu 3–9 uz međustupanj težine a–c). U sportskom penjanju se proboj po prirodnoj ili umjetnoj stijeni savladava tehnikom slobodnog penjanja – penjač se do cilja kreće samo zahvaljujući snagom vlastitog tijela, odnosno rukama i nogama traži izbočine i udubine na stijeni kako bi se na njih oslonio. Dok se tako uspinje, on ujedno priprema teren za budućeg penjača koji će jednog dana ići istim smjerom kretanja, i to tako što će postavljati (bušiti, zabijati lijepiti…) metalna međuosiguranja (spitovi) i sidrišta u najčvršće dijelove stijene, a na koje će se budući penjači moći osigurati užetom.

Sigurnosti radi, penjač se uvijek uspinje užetom „vezan“ za svog osiguratelja, penjača pomoćnika koji na tlu pazi na uže u slučaju iznenadnog pada. Oprema za penjanje nije potpuna ako se u njoj ne nalazi dinamičko uže za penjanje. Ono ni na koji način ne pomaže penjaču u pohodu na stijene,  već se koristi isključivo u sigurnosne svrhe.

Tri glavne razlike u penjanju na prirodnim i umjetnim stijenama

Prirodne stijene su nesigurnije

Na umjetne stijene se pričvršćuju razni elementi od prirodnih i sintetičkih materijala, a koji simuliraju ispupčenja i udubljenja po kojima se penjač uspinje rukama i nogama. Kod prirodnih stijena se ponekad zna dogoditi da ti oprimci i grifovi nisu toliko čvrsti, što uzrokuje lom kamenja koji može penjače i ozlijediti.

S obzirom na to da je sigurnost penjača jedan od najvažnijih faktora, kaciga za penjanje je postala obavezan dio opreme za uspon na otvorenom. Njezin tvrdi, robusni oklop štitit će glavu od pada komada stijene, ali i od udara glave bočno o samu liticu. Vrlo je lagana i ugodna za nošenje, pa je bez problema koriste i djeca.

Uspon po prirodnoj stijeni traje duže

Penjanje je pravi izazov, kako za tijelo, tako i za um. Prije uspona treba dobro „pročitati“ stijenu i pronaći odgovarajući smjer kretanja, unaprijed razmisliti koja vrsta pokreta je potrebna da bi se svladao određeni dio stijene, za što bi se mogla uhvatiti desna ruka, a gdje ide lijeva noga...

U dvorani se do cilja možete uspeti za 30 minuta jer već znate rutu i načine kako zaobići škakljive dijelove umjetne stijene. U prirodi je sve drugačije – nema galame, motivirajuće glazbe ili trenera koji pomaže, a niti je stijena toliko kratka. Da bi došli do kraja rute morate biti mentalno jaki, dok su na nogama obavezno kvalitetne penjačice. Mnogi će reći da su upravo penjačke cipele najvažniji dio opreme jer pomažu penjaču da ostvari veće trenje o stijenu, veću stabilnost i samim time veću sigurnost u svom pohodu. Prikladne penjačice su savitljive, udobne i ne stišću stopala.

Prirodne stijene zahtijevaju bolju pripremu i opremu

Penjanje po stijeni je fizički zahtjevna aktivnost koja od penjača traži kontinuirano vježbanje. Da bi noge pri svakom penjanju našle pravo uporište, a ruke izabrale pravi put, potrebno je mnogo treninga. I dok će posuđena oprema biti sasvim uredu za redovita vježbanja u dvorani, u prirodi oprema za penjanje mora biti prilagođena terenu i načinu penjanja.

Pojas za penjanje iziskuje posebnu pažnju jer čuva penjača od pada, ali mu također omogućuje da nastavi s usponom otkud se poskliznuo. Uz pojas za penjanje, sva oprema mora proći kroz specijalna testiranja kako bi dobila nezaobilazan certifikat sigurnosti.

Za ovaj zahtjevan, ali vrlo atraktivan i uzbudljiv sport potrebni su vrhunska tjelesna spremnost, odlična koordinacija tijela, imaginacija, koncentracija i poznavanje penjačke tehnike.

No, da bi netko uistinu osvojio vrhove složenih penjačkih staza na Paklenici ili u Istri, ipak je potrebno nešto više od same hrabrosti. Preduvjet za sigurno penjanje na prirodnim i umjetnim stijenama je dobro poznavanje opreme i načina njezine pravilne uporabe, te sigurnosnih postupaka prije i za vrijeme svakog uspona.

Gdje se može naučiti sve to?

U sportsko-penjačkim školama koje organiziraju sportsko-penjački klubovi udruženi u Hrvatski planinarski savez. Danas je penjanje popularna sportska aktivnost kojom se mogu baviti svi – djeca, mladi, ali i avanturisti starije životne dobi.

Sportsko penjanje za djecu je posljednjih nekoliko godina postao vrlo atraktivan sport jer, osim što razvija motoričke sposobnosti te povećava izdržljivost i fleksibilnost tijela, ono razbija strah od visine i gradi samopouzdanje.

Hervis je savršeno mjesto za početak vaše penjačke avanture. Bez obzira jeste li potpuni početnik ili pak imate nešto penjačkog staža pod nogama, uvijek je dobro sa sobom i na sebi imati kvalitetan dio opreme za penjanje – a koju ćete naći upravo u trgovinama ili web shopu najsadržajnije trgovine sportske opreme u Hrvatskoj.